Autoseksualnost, također poznata kao autoromantizam ili autoseksualna orijentacija, izraz je koji se koristi za opisivanje pojedinaca koji doživljavaju romantičnu i/ili seksualnu privlačnost prvenstveno prema sebi samima. Autoseksualnost je relativno manje poznata seksualna orijentacija, o kojoj se ne raspravlja naširoko ili se ne razumije u usporedbi s drugim orijentacijama kao kao što su heteroseksualnost, homoseksualnost ili biseksualnost. Ovaj opis ima za cilj rasvijetliti autoseksualnost, njezinu zamršenost i njezin utjecaj na pojedince koji se identificiraju kao autoseksualci. Autoseksualnost obuhvaća različite aspekte, uključujući autoerotizam, ljubav prema sebi i samoprivlačnost. Ljudi koji se identificiraju kao autoseksualci se mogu pretežno ili isključivo privlačiti vlastitim tijelom, osobnošću ili cjelokupnim ja. Ova se privlačnost može očitovati na različite načine, uključujući istraživanje vlastitog tijela kroz masturbaciju, razvijanje snažne emocionalne povezanosti sa samim sobom ili osjećaj intenzivnog vrednovanja i zadovoljstva kada divljenje samome sebi Važno je napomenuti da je autoseksualnost subjektivno iskustvo i da se može razlikovati od osobe do osobe. Neki autoseksualni pojedinci mogu dati prednost samozadovoljstvu i samoistraživanju, dok se drugi mogu više usredotočiti na emocionalnu samopovezanost. Postoji širok spektar autoseksualnosti, u rasponu od pojedinaca koji se povremeno upuštaju u samoromantične ili samoseksualne aktivnosti do onih koji imaju intenzivan i dosljedan odnos sa samim sobom. Autoseksualna osoba može pronaći osnaženje i ispunjenje u samozadovoljstvu i ljubavi prema sebi. Oni mogu imati snažan osjećaj sebe i utjelovljivati kvalitete samoprihvaćanja, samopouzdanja i samoosnaživanja. Autoseksualne osobe često ulažu vrijeme i trud u osobno dotjerivanje, brigu o sebi i samoizražavanje, budući da im je vlastito zadovoljstvo i zahvalnost prioritet. Za neke pojedince, autoseksualnost može biti način da istraže vlastite želje, granice i sklonosti bez potrebe za vanjskom potvrdom ili uključenošću. Ova neovisnost omogućuje autoseksualnim pojedincima da u potpunosti prihvate sebe i razviju duboko razumijevanje vlastitih želja i potreba. Odsutnost vanjskog pritiska ili ovisnosti o partneru za potvrdu može dovesti do autentičnijeg i ispunjenijeg odnosa sa samim sobom. Iako je autoseksualnost legitimna seksualna orijentacija, još uvijek je uvelike stigmatizirana i neshvaćena u mnogim društvima. Društvo teži odnosima dati prioritet i potvrditi ih kao normu, često zasjenjujući legitimnost autoseksualnih iskustava i odnosa. Autoseksualne osobe mogu se suočiti s društvenim osudama, zbunjenošću ili skepticizmom drugih kojima je teško shvatiti koncept privlačnosti prema sebi ili romantike prema sebi. Ključno je naglasiti da autoseksualnost nije sinonim za egoizam, narcizam ili pretjeranu usredotočenost na sebe. To je valjana orijentacija koja pojedincima pruža jedinstven način doživljavanja i izražavanja ljubavi, privlačnosti i seksualnosti. Autoseksualne osobe često posjeduju duboku zahvalnost za sebe, ali to ne znači da im nedostaje empatije ili sposobnosti da vole i brinu za druge. Zapravo, autoseksualne osobe mogu održavati zdrave i ispunjavajuće odnose s partnerima dok istovremeno njeguju vlastitu ljubav prema sebi i ljubav prema sebi. Autoseksualnost nije izbor ili faza, već inherentna orijentacija, baš kao i svaka druga seksualna orijentacija. Ako se netko identificira kao autoseksualac, važno je poštovati njegov identitet i pružiti mu sigurno okruženje puno razumijevanja. Priznavanjem i prihvaćanjem raznolikosti seksualnih orijentacija, uključujući autoseksualnost, društvo može napredovati prema inkluzivnijem i suosjećajnijem pristupu ljudskoj seksualnosti.